Naša misija

Moralno i duhovno siromaštvo je navelo skupinu građana sa područja Tuzlanskog kantona koji su većina roditelji djece koja su izliječena, zaliječena ili se liječe da se udruže i da djeluju kao jedno. Don Kihotovski podvizi nam više nisu potrebni. Mi smo ustali iz svojih ćoškova straha i samoće, spremni da sa svom svojom borbenošću i mogućnostima pomognemo jedni drugima i onima koji nažalost trebaju našu pomoć ili će je zatrebati.

Činjenica da je poslijeratno materijalno siromaštvo prisililo građane da misle samo na sebe, na svoju porodicu, na minimalnu egzistenciju -sigurno je jedan od razloga što se u našem kantonu o humanosti, pomoći drugima i napretku ka ostvarivanju viših ciljeva ne razmišlja i ne djeluje dovoljno.

Sve češće se susrećemo sa apelima za pomoć oboljeloj djeci preko medija jer liječenje ovakvih oboljenja iziskuje vrlo mnogo novaca. Ali bitno je isto tako djelovati na područjima psihosocijalne pomoći, edukacije, informisanja, oporavka i prihvatanja izliječene djece i njihovih porodica u normalne tokove života kao i pomoći porodicama koje su izgubile svoju djecu.

Edukacija i informisanje svih onih koji su u kontaktu sa oboljelom djecom kao i uključivanje šire društvene zajednice sa svim dostupnim vidovima pomoći onima koja je potrebna su osnov za postojanje ovog udruženja.

Roditelji uglavnom djeci lažu o njihovom oboljenju, stide se i plaše bolesti. Skrivaju se u svojim domovima, štite svoju samoću i svoj bol misleći da su ostavljeni i zaboravljeni. Mnogi posustaju, izgube snagu i vjeru u dobročinstvo te njihove borbe izgube smisao jer su se predali, sebično čuvajući svoj stid i ponos.

Danas, naša bolesna djeca su sama u bolnicama, ne znaju šta im se dešava, zašto su tu, zašto mama ili tata ne mogu biti sa njima, kada su jedno drugima najpotrebniji. Zabrana prisustva roditelja uz dijete koje se liječi od ovakvih vidova oboljenja, koja su izložena svakodnevnim traumama zločin je prema djetetu. Svaki roditelj će svoje dijete najbolje njegovati, samo ga treba uputiti kako to da čini. Naša lična iskustva zorno pokazuju da je uloga roditelja isto tako bitna kao i medicinska pomoć.

To su izgleda TABU-TEME na našim prostorima!

Na riječi POMOĆ I HUMANOST postajemo imuni! Upravo zato, problem liječenja leukemija i drugih malignih oboljenja mora da dospije u vrh aktuelnih problema na području Tuzlanskog kantona kao i šire, jer činjenica je da od leukemije obolijeva najviše djece sa ovog područja.

Korak po korak, mi smo se kroz naše borbe sa ovim opakim bolestima koja su zadesila našu djecu naučili strpljenju. U jedno smo sigurni: nećemo odustati od naših vizija koje su proklamovane Konvencijom o pravima djeteta, a naša Država BiH je potpisnica ove Konvencije.

Zato apelujemo na nadležne kantonalne organe i medicinske ustanove da našoj bolesnoj djeci obezbijede bolničke kapacitete za adekvatno liječenje i oporavak, kao i da nas prihvate kao partnere u zajedničkoj borbi protiv ovakvih opakih bolesti u interesu malih pacijenata kojima je naša ljubav i briga od presudnog značaja.